Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 21. 1. 2022.
Produkcija: Magnus Karlsson
Trajanje albuma: 56.30 min
Žanr: Melodic Metal
Ocjena: 9.0/10
The Ferrymen, međunarodna melodičnometalska senzacija koju predstavljaju čileanski vokalist Ronnie Romero, švedski gitarist i multiinstrumentalist Magnus Karlsson te američki bubnjar Mike Terrana, vratili su se s trećim studijskim albumom projekta, iza kojeg stoje ‘glavešine’ izdavačke kuće Frontiers Music Srl. Nadjenuli su mu naziv “One More River To Cross”. Je li to metafora za posljednji album projekta, s obzirom na ugovor s izdavačem, tek ćemo vidjeti, ali sumnjam.
Karlsson je dobro poznati legionar izdavačke kuće. Studijski. Neka vrsta švedskog multiinstrumentalnog pandana Talijanu Alessandru Del Vecchiu, samo što se ne može pohvaliti baš ‘do neba’ vokalnim karakteristikama. No, Magnus je posljednjih godina ipak malo popustio s nevjerojatnom stvaralačkom ludošću po kojoj je bio poznat osobito u prvoj dekadi novog milenija, kad je materijal za albume različitih izvođača (‘naručitelja’) pod okriljem izdavača Frontiers Music Srl. doslovno pljuštao iz njega. Unatoč tome, Magnus ostaje Magnus. Dobra roba se ne kvari. Drži se svog recepta koji majstorski vlada i s kojim uvijek izvlači pobjednički poker asova, makar se radilo samo o iznimno vještom recikliranju i serviranju već čutih stvari, ali u obnovljenom i silno primamljivom pakiranju.
Pronicljivi i rutinirani Magnus ponovno je skrpao zavidnu žetvu od čak jedanaest skladbi, album opet nosi poprilično trajanje, ali ni na tren ne dosađuje. Što onda i treći album projekta, a time i sam projekt, odvaja od ostalih projekata (FreeFall, Last Tribe, Starbreaker, Allen/Lande, Place Vendome,…) za kojima stoji ovaj glazbenik, premda je način skladanja u principu vrlo sličan? Željeni otklon donose druga dva glazbenika koji sudjeluju u ovom projektu. Prvi je bubnjarski vješt teškokategornik Mike Terrana, a drugi izniman vokalist Ronnie Romero. Svojim glazbenim karakteristikama dodaju onu potrebnu žličicu ‘drugačijosti’. Pogotovo Romero, koji se po običaju vokalno ponovno raspali na ‘proste faktore’. Čovjek zapanjuje vokalnim nastupom i ostaje u vrhu vokalista svoje generacije. Terrana – njegov je divovski ego dobro poznat, jer za sebe traži golemu pažnju i ekspresivni prostor, no mjestimice zna biti i prilično pribran te se ne gura u prvi plan. U točkama poput City of Hate i/ili Bringer of the Dark, koje su mračnije točke albuma, svakako pritisne i na gas, a u tim trenucima album dobiva na izdašnijoj heavymetalskoj nakostriješenosti, koja se može povezati i s Primal Fear, kao i s Rage u razdoblju kad je Terrana bubnjao u toj skupini. Svakako je i ovaj put jasno naglašena Karlssonova privrženost elementima AOR glazbe odnosno melodičnog rocka. Aranžmani za klavijature prisutni su na svakom koraku albuma, što ga svakako približava projektu poput Allen/Lande. Terrana je svakako snažno primjetan. Na albumu ‘ispali’ nekoliko ubojitih prijelaznih rollinga, koji ovom bubnjaru oduvijek daju pečat unikatnosti, kao što je između ostalog nagoviješteno u Hurt Me To The End Of The World.
The Ferrymen dakle i albumom »One More River To Cross« u svemu opravdavaju svoju misiju. Najzadovoljniji izdanjem su, naravno, opet njegovi naručitelji, to jest vodstvo izdavačke kuće, ali sigurno mu se neće moći othrvati svi ljubitelji Karlssonova principa skladanja, kao ni sastava Lords Of The Black, moguće su povremene paralele s Almanac Victora Smolskog, Primal Fear te ‘klasičnim Terrana vremenima’ boravka u Rage, jer je »One More River To Cross« metalski svakako dovoljno naoštren i povampiren da će uloviti u mrežu i one koji zahtijevate barem žličicu mračne i pogubne atmosferičnosti, iako je novi album opet ultra-muzikalno zarazan na svakom koraku. Karlssson je ponovno iz sebe izbacio nekoliko silno fascinantnih kompozicija koje na albumu odskaču. To je definitivno naslovna skladba albuma s fenomenalnim refrenom, ali i Shut It Out začinjena orijentalnim ornamentima. Ponovno je istresao nekoliko izvanrednih trenutaka gitarskog sola. Magnus u prvom redu slovi kao izniman gitarist i uvjeren sam da bi mnogi metalski puristi radije vidjeli da na albumima svira samo gitaru i klavijature ostavi posve na miru. Osobito naslovna skladba ima predznak neoklasične (power) metalski utemeljene epske simfonije – u aranžmane su dodani raskošni orkestralni umeci, što skladbi daje poseban pečat blažene grandioznosti. Nepotrebno je dodavati da je Karlsson majstor implantacije drama teatra i divovske pompoznosti, čime je i ovaj album prožet na svakom koraku.
»One More River To Cross« je ni manje ni više nego još jedan izvrstan proizvod ovog projekta, usudio bih se reći da je od svih triju čak najzreliji, najdotjeraniji i najdetaljniji. Ako ništa drugo, onda je sigurno najmračniji i najpogubniji. Njegovi će ljubitelji biti više nego oduševljeni.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis pjesama:
1. One Word
2. The Last Wave
3. Shut It Out
4. City Of Hate
5. One More River To Cross
6. Morning Star
7. Hunt Me To The End Of The World
8. Bringers Of The Dark
9. The Other Side
10. The Last Ship
11. The Passenger
Postava:
Ronnie Romero – vokal
Magnus Karlsson – gitara, klavijature, bas-gitara
Mike Terrana – bubnjevi
