Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Beardfish
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 76:15
Ocjena: 4/5
Švedski progresivnorockerski nadobudnici Beardfish su s »The Void« snimili već svoj sedmi studijski album u manje od devet godina, što znači da su cijelo to vrijeme hiperproduktivni u stvaranju ritmički kompleksne i aranžmanski nadasve bogate glazbe, u kojoj do punog izražaja dolaze sve njihove virtuozne vrline. Iako je od prethodnog albuma »Mammoth« (2011) prošlo manje od godinu dana, eklektični progresivci požurili su sa stvaranjem »The Void«, koji je stilski prilično drugačija priča od prethodnika, jer su na njemu, suprotno većini očekivanja, nekoliko puta zavili i u svijet progresivnog metala.
Beardfish naime još nikad prije nisu zvučali tako mračno, beskompromisno i brutalno kao na pojedinim skladbama s »The Void«, na kojima ne manjka lupanja dvostruke bas pedale, nabrijanih gitarskih dionica pa čak i povremene, inače vrlo rijetke upotrebe vokalne tehnike growla, što bi se klavijaturistu/pjevaču Rikardu Sjöblomu po prijašnjim pjevačkim podvizima teško pripisalo. Očito je dečkima iz Beardfish, koji su poželjeli novih zvučnih eksperimenata, što su nagovijestili već na »Mammoth«, na neko vrijeme zatrebala metalska scena, u kojoj su Skandinavci oduvijek bili jaki. No, svaka panika da su Beardfish potpuno mutirali u tehnički agresivan prog metal bend je suvišna, jer takav zaključak vrijedi samo za nekoliko uvodnih skladbi, dok na albumu i dalje prevladava njihov prepoznatljiv simfonijskoprogrockerski pristup pod zamjetnim utjecajem prog legendi predvođenih sastavima Genesis, King Crimson, Yes i Gentle Giant.
»The Void« nije posve konceptualan album, iako središnje mjesto na njemu zauzima epska, višedijelna suita »Note«, koja nastavlja priču uvodne naracije »Introduction« o vidovitom čarobnjaku koji napušta ovaj svijet u propadanju, uz kojeg osjeća sve veću unutarnju prazninu, i odlazi u neku drugu, prijaznije dimenziju. Nakon nekog vremena svladava ga znatiželja, pa se vraća u naš svijet i otkriva da je jedino što se u tom vremenu promijenilo nabolje on sam. Na uvodnoj naraciji o čarobnjaku u ulozi pripovjedača gostovao je klavijaturist/pjevač Andy Tillison iz grupe The Tangent, koju su Beardfish 2008. godine pratili na turneji kao predgrupa.
Beardfish već na uvodnom rušilcu »Voluntary Slavery« više podsjećaju na neke Fates Warning i povremeno na progmetalsku verziju Opeth nego na svoje starinske prog rock uzore, pri čemu je i Sjöblomov vokalni pristup malo agresivniji nego inače, jer se povremeno odlučuje i za kraće deathmetalske growlove. Ipak, između tvrdorockerskih gitarskih dionica i nemilosrdnih bubnjarskih kroševa vladaju melodični prijelazi i inteligentne instrumentalne varijacije, tako da na kraju taj neobični progmetalski eksperiment ispadne čak i zabavno. »Turn To Gravel«, koja nastavlja neobičan stilski smjer, još je mračnija i nihilističnija skladba s prljavim gitarskim dionicama i divljim prijelazima, dok je Sjöblomov vokal pun bijesa i boli. Brutalne i ‘supersonične’ improvizacije doslovno ‘odpuhnu glavu’ i svidjet će se svim ljubiteljima beskompromisne tehničke superiornosti.
Na odličnoj »They Whisper«, koja pruža izniman stilski kontrast, Beardfish konačno dokazuju da još nisu zaboravili svirati simfonijski progresivni rock i tako oduševljavaju tradicionalne pristaše svojim karakterističnim aranžmanskim i improvizacijskim trikovima. Nepredvidivi ritmički obrasci i vremenski prijelazi tu su stalno u prvom planu, dok Sjöblom na svakom koraku dokazuje da nije samo izniman vokalni kameleon, nego i strastveni klavijaturistički virtuoz koji obožava epske simfonijske aranžmane. No, druženja s progresivnim metalom još nije kraj, što bend dokazuje gromoglasnom bombom »This Matter Of Mine«, na kojoj bubnjar Magnus Ӧstgren doživljava niz brutalnih odvaljivanja, dok Sjöbloma opet ‘hvata’, pa usred bučnih gitarskih dionica i žestokih ritmičkih nijansi svojim dramatičnim pjevanjem (i povremenim, minimalnim growlanjem) pojačava mračnu atmosferu.
Na fantastičnom, stilski izuzetno varijabilnom instrumentalu »Seventeen Again« Beardfish dokazuju svoju žanrovsku neopterećenost i ističu se suptilnim uvodnim dijelom na bazi jazz rock fusiona, nakon čega slijedi epski prijelaz u nostalgičnu sekciju s moćnim, preljevajućim harmonijama između električne gitare i hammond orgulja, što ponovno podsjeća na ‘starinski’ prog rock. Skladba se po strukturi i ambijentu uz brojne duhovite improvizacije neprestano mijenja iz sekunde u sekundu, a da ne izgubi melodijsku komponentu, što je ona glavna Beardfish vrlina zbog koje su se tako brzo izdvojili od srodnih prog revitalista i postali zanimljivi i nekim prilično izbirljivim prog sljedbenicima.
»Ludvig & Sverker«, koja će zasigurno postati omiljeni koncertni standard, sadrži genijalan središnji motiv kroz koji Beardfish pokazuju i nešto pop rock senzibiliteta, kakvog su u prošlosti već više puta iskazali. »He Already Lives In You« je još jedna ambijentalno raznovrsna minijatura s naglašenim elementima tvrdog rocka na račun šuštavih orguljaških dionica i naoštrenih gitarskih varijacija, dok Sjöblom visokim vokalnim krikovima još više naglašava činjenicu da njegov bend prilično dobro poznaje Deep Purple nasljeđe. Gotovo šesnaestominutna, višedijelna suita »Note« predstavlja ambijentalni vrhunac cijelog »The Void«, u kojem Beardfish kroz sva četiri dijela izvode nezaboravno simfoprogrockersko putovanje s brojnim neočekivanim preokretima i bez i jednog dosadnog trenutka. Za kraj albuma Beardfish se malo ‘odmore’ i dirljivom baladom »Where The Lights Are Low«, na kojoj vladaju melankolične blues rock gitarske varijacije, ponovno pokazuju svoju izniman stilsku raznolikost i izoštren sluh za brojne raznolike glazbene utjecaje.
Beardfish su na »The Void« htjeli probati nešto drugačije, nešto osvježavajuće, pa su se bacili na eksperimentiranje s prog metalom, što je na kraju ispalo bolje nego što bi si većina mogla zamisliti. Barem one koji dobro poznaju lik i djelo tih švedskih eklektičnih progresivaca takav stilski zaokret nije pretjerano iznenadio, jer su Beardfish već više puta dokazali da se ne opterećuju žanrovskim granicama i da su sposobni svirati takoreći sve što im ‘padne na pamet’. Tko zna, možda će »The Void« svojom na trenutke brutalnom i mračnom naravi u prekrasan Beardfish svijet privući i kojeg žanrovski ne previše opterećenog metalca koji se zasitio vikinških napjeva i demoniziranog urlanja.
Postava
Rikard Sjöblom – vokal i klavijature
David Zackrinsson – gitara
Robert Hansen – bas gitara
Magnus Östgren – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Andy Tillison (The Tangent) – govorena riječ (1)
Produkcija
Beardfish
Popis skladbi
1. Intro (0:30)
2. Voluntary Slavery (6:33)
3. Turn To Gravel (5:30)
4. They Whisper (6:06)
5. This Matter Of Mine (7:06)
6. Seventeen Again (7:44)
7. Ludvig & Sverker (8:06)
8. He Already Lives In You (6:38)
9. Note (15:50)
I. Note
II. Descending
III. The Void
IV. Note (reprise)
10. Where The Lights Are Low (5:41)
Bonus skladba:
11. Ludvig & Sverker (Solo Piano Version) (6:34)
