Uriah Heep, April Wine, Heavy Pettin’
petak, 24. 10. 2025.
Beč (Wien) / Gasometer / Austrija
Stižu one turneje. Legendarnih bendova. Onih kojima zapravo nijedan pravi rocker ne osporava status izvanrednog izvora inspiracije. S vječnim opusom. Zimzelenim. Uriah Heep! Slobodno možemo reći – velikani s obzirom na glazbu i njezino značenje u svijetu rocka, pa i metala, koju su stvorili u svojih nevjerojatnih 56 godina djelovanja. Bend su na kraju ipak stigle godine. Tako su prije nekog vremena najavili da će smanjiti intenzitet koncertiranja. Dakle, postupno smanjivati broj nastupa. Uriah Heep su oduvijek bili poznati kao izvanredni koncertni radnici. A godine pritom nisu bile bitne. Štoviše. U godinama kad je zanimanje za bend snažno splasnulo, kad su za Uriah Heep nastupila ona “krizna” osamdeseta i kad je sam opstanak benda visio o koncu, Mick Box skupio je dovoljno snage da to spriječi. Obnovio je bend, koji se u umjetničkom smislu u mnogočemu rodio iznova i koji je krenuo na pozornice s još većim zaletom nego u zlatnom razdoblju sedamdesetih.
The Farewell Tour, dakle, prema riječima benda ne znači konačni oproštaj, samo postupno smanjivanje broja nastupa. Budući da se pisac ovih redaka smatra nepopravljivim sljedbenikom benda, njegova dva posjeta koncertima u Möchbergu na austrijskoj Koruškoj krajem srpnja i u Moravskom Krumlovu sredinom kolovoza ove godine u Češkoj definitivno nisu bila dovoljna. Zato je trebalo otići poslušati Uriah Heep uživo i treći put ove godine. Uriah Heep su se na oba koncerta već predstavili repertoarom aktualne turneje i potvrdili svoju već gotovo poslovičnu koncertnu neprobojnost.
No, na jesensku europsku turneju pozvali su dva vrlo zanimljiva benda. Škotske metalce iz Glasgowa Heavy Pettin’, koji spadaju pod N.W.O.B.H.M. i koji su upravo na dan koncerta u Beču objavili svoj povratnički album “Rock Generation”, te kanadske heavy rock legende April Wine, koji su postigli veliki uspjeh osobito u Sjevernoj Americi, a Europu su u svojoj dugovječnoj karijeri posjetili tek rijetko. Na neki je način bila riječ o ekskluzivi.
Heavy Pettin, koji su početkom osamdesetih obećavali puno i važili zapravo za najvrući heavy metal sastav Škotske (album “Lettin Loose” iz 1983. producirao im je sam Brian May), danas zastupaju: jedini originalni član i vokalist ‘Hamie’ (Stephen Hayman), gitaristi Dave ‘Davo’ Aitken i Richie ‘St. James’ Dews, basist David ‘Boycee’ Boyce i bubnjar Mick ‘The Wizard’ Ivory. Oni su s nastupom krenuli poprilično kasnije nego što je bilo najavljeno. Trebali su nastupiti petnaest minuta nakon sedam navečer, no vrata za ulazak u dvoranu ostala su i dalje zaključana. U pola osam ušli smo u dvoranu, a Heavy Pettin su se na pozornici mučili sa soundcheckom, koji im nikako nije išao. Malo nakon osam ipak su počeli s jako skraćenim setom, u kojem nije manjkalo tehničkih problema s kojima se bend stalno hrvao. Zato je bio riječ o vrlo nesretnom nastupu benda čiji je najavljeni nastup budio nemalo zanimanja. Šteta. Bend je, dakle, promovirao svoj treći album “Rock Generation”, s kojeg je odsvirao naslovnu skladbu, Faith Healer (Kill My Demons) i Line In The Sand, a jedva dvadesetominutni nastup nadopunio je naslovnim komadom drugog studijskog albuma Rock Ain’t Dead. Stvarno šteta, jer se tih dvadeset minuta Heavy Pettin doista nisu dotaknuli publike, pa ostaju dužnici.
Posve druga priča bili su, s obzirom na nesretno zagrijavanje s Heavy Pettin, April Wine. Njihov nastup u Beču bio je uopće prvi u karijeri. Na neki način predstavljaju na aktualnoj turneji Uriah Heep zapravo glavni magnet zbog kojeg se još radije odlučiš uhvatiti takvu koncertnu večer. I April Wine su danas po postavi poprilično “desetkovani” kad se osvrneš na njihovu izvornu postavu koja je snimila njihove ključne albume. Najstariji pridruženi član u postavi danas je Brian Greenway (u bend je stigao 1977. upravo za album “First Glance”. Da prije dvije godine nije preminuo posljednji originalni član benda Myles Goodwyn, nastupanje aktualne postave pod oznakom April Wine bilo bi lakše opravdati. Kako god, tu su. Na neki način velika ekskluziva čuti komade s albuma kao što su “First Glance”, “Harder… Faster”, “Nature Of The Beast” i “Power Play”, i to odsvirane na vrlo visokoj razini. Bez kiksa. I izvedbeno i u pogledu zvučnih karakteristika. Zato je koncert zgrabio i uvjerio. Od udarne uvodnice s I Like To Rock i odmah iza nje Anything You Want, You Got It do prebrze Say Hello i dalje nizanja odličnih rockera prožetih adrenalinskom brzinom, koji danas uživaju kultni status. Vokalist i gitarist Marc Parent, koji je 2022. ušao u široke cipele pokojnog Goodwyna, svoj je posao obavio s velikom odličnošću. 45 minuta vrlo, vrlo dobrog šusa!
Uriah Heep ostaju izvanredni. Za nove termine nisu promijenili ništa. Osim scenske opreme, što se odnosi ponajprije na Micka Boxa u grimizno crvenoj baroknoj košulji i nove bubnjeve Russella Gilbrooka. Sve ostalo ostaje konstanta koncerata. Od ‘backdropa’ do rasvjete. Bez posebnog šljokičastog sjaja i kiča! Uriah Heep sve kažu performansom. Bend održava odličnu formu. Opet se nije moglo primijetiti baš nikakvih promašaja. Sat i tri četvrt magije koja se širila kroz prostor i punila srca posjetitelja usred gotovo rasprodane dvorane u Gasometru. Zvučne karakteristike izvanredne, u kombinaciji s vječnim zimzelenima, pri čemu treba istaknuti da je setlista ovaj put doista kombinacija zlatne ere iz prve polovice sedamdesetih i posljednjeg albuma Chaos & Colour (2023, RockLine recenzija), dočarala je novo nezaboravno iskustvo druženja s legendama rocka. Svoj zanat kvintet vlada s malim prstom lijeve ruke. Sve je točno tamo gdje mora biti. Bend na velikoj pozornici s mnogo prostora u tom se kontekstu i dobro razmahao. Mick Box je jedinstveni kralj kad je riječ o gitarističkom stilu, koji je izklesao kroz duge godine. S karakterističnim gestama i pokretima ta je svirka apsolutna posebnost rock svemira. Opet je pritom dijelio niz osmijeha s publikom i na taj je način odmah kupio. Bernie zadržava izvanrednu vokalnu eksplozivnost. Istina, početak je nove turneje, no bend je još u kolovozu nastupao po festivalima. Djelovao je čak uvjerljivije nego na oba gore spomenuta nastupa benda. Svjež i vedra raspoloženja, cijelo je vrijeme vodio publiku od komada do komada, otkrio je i poneki povijesno zanimljiv događaj vezan uz pojedinu skladbu, pri čemu nije izostajao osjećaj šaljivosti.
Pojedini su komadi tijekom godina doista narasli. A standardi Gypsy, July Morning, Stealin’ i Easy Livin, uz Sunrise obavezna Lady In Black (oba u bisu), daju bendu onaj apsolutni predznak vječnosti i bezvremenosti. Poglavlje za sebe na koncertima ove turneje svakako je megalomanski ep Magician’s Birthday, koji već samim svojim prisustvom u repertoaru dovodi na koncert svakog ljubitelja benda. Nevjerojatno je promatrati što radi Mick Box sa svojih 78 godina kad se zamahne svom snagom kroz solažu za koju bi mogao reći da se nikad ne treba završiti. Koliko strasti i goriva vrije u žilama tog divnog glazbenika i u zrelim godinama. Slične je osjećaje dočarao jedinstveni July Morning te Gypsy s lomatajućom frazom uz koju je publika posebno gorljivo oživjela. Točku na i stavio je slatki dašak iznenađenja u obliku Shadow Of Grief s albuma “Look At Yourself” (1971.), u setlistu se nakon dugo vremena vratila i poskočna Sweet Loraine. The Wizard zauzima posebno mjesto u opusu benda i donijela je predivan prijelomni trenutak u kontrastiranju atmosfere. Izuzetno zavodljiva točka koja te odmah prikuje uz sebe. Tri komada s najnovijeg albuma “Chaos & Colour” odlično su se uklopila uz bok, osobito zahvaljujući krepkoj nabrijanosti Hammonda, koji udvostručuje Boxove fraze. Lanzon je ovaj put pjevao više nego što je mislio da hoće (udvostručavanje stihova u izlazu The Magician’s Birthday), a inače se pri praćenju koncerta u pozadini i na blagoj desnoj strani posebno dobro čulo koliko dodatnih ukrasa integrira taj majstorski glazbenik u aktualnu sliku Uriah Heep klasika. Ritam sekcija je naprosto ubojita. Gillbrook i basist Dave Rimmer! Oba malo mlađa člana aktualne postave, željna dokazivanja, a komade sve po redu kao da razdire od raskošnog izdatka snage i besprijekornog izvođenja.
I ovaj je koncert u tren oka prošao. Kad je bend iznenada projurio kroz galopirajući hit Easy Livin’, koncerta je jednostavno rečeno prebrzo bilo kraj, pa makar smo se druzili s legendama cijeli sat i pol. Sunrise u bisu važi za jednu od najljepših skladbi klasične ere benda i jednostavno ne smije izostati ni na jednom koncertu. Naravno, ne smije manjkati ni najveći hit benda Lady In Black, koji Heep uvijek malo razvuku, pri čemu za posljednjih deset minuta u suradnju uvuku svih 3.000 glava u dvorani. Bernie je prije izvedbe obješenjački primijetio da se komad temelji na dva akorda i da ovaj gospodin pokraj njega vlada obama. Mick mu je zaprijetio prstom i dodao da to ipak nije tako jednostavno, jer ih moraš pritom svirati ispravnim redoslijedom. Ukratko. Nema se više što dodati. Dok ide, neka ide. Gdje god se ta u mnogočemu pionirska i vizionarska rock’n’roll formacija pojavila na koncertu u vašoj blizini, ne oklijevajte s posjetom. Neće ni RockLine. I neka taj oproštaj traje što duže.
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
April Wine – setlista:
1. I Like to Rock
2. Anything You Want, You Got It
3. Say Hello
4. Enough Is Enough
5. All Over Town
6. Big City Girls
7. Hot on the Wheels of Love
8. Before the Dawn
9. Just Between You and Me
10. Sign of the Gypsy Queen (orig. Lorence Hud)
11. Roller
Uriah Heep – setlista:
1. Grazed by Heaven
2. Save Me Tonight
3. Shadows of Grief
4. Stealin’
5. Hurricane
6. The Wizard
7. Sweet Lorraine
8. The Magician’s Birthday
9. Gypsy
10. July Morning
11. Easy Livin’
—bis—
12. Sunrise
13. Lady in Black
