Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: CUK Kino Šiška, Ljubljana
Datum koncerta: 12.12.2011
Broj posjetitelja: 400
Pretprošle godine kod nas se prvi put zaustavila festivalska turneja Thrashfest na kojoj su kraljevali Kreator, Exodus i Death Angel. Prošlog prosinca thrash turneja ponovno se vratila u Ljubljanu, ovaj put kao Thrashfest Classics, s čak pet bendova – Mortal Sin, Heathen, Destruction, Exodus i Sepultura. I baš svi bendovi svirali su isključivo komade sa svojih prvih ploča, albuma koji su gradili i definirali žanr thrash metala.
Prvi su na pozornicu tako izašli zastavonoše australskog thrasha Mortal Sin, koje sam zbog rane satnice uhvatio tek zadnjih nekoliko sekundi. Nadam se da će ih nova ploča Psychology of Death još dovesti u Europu, stvarno je bilo lijepo vidjeti da je Rock the Nation kao organizator turneje shvatio da prosječni Suicidal Angels naprosto ne mogu biti predgrupa svima i svakome.
Iz “down under” preselili smo se u Kaliforniju, preciznije San Francisco, a još preciznije u Bay Area, kultnu meku thrash metala, gdje su 1984. svoj put započeli legendarni Heathen. Sastav je krajem osamdesetih uhvatio tutnjeći vlak thrash metala i izdao fenomenalni prvijenac Breaking the Silence, kojem je četiri godine kasnije slijedio još bolji nasljednik Victims of Deception. Nedugo za njim, s padom thrasha u opskurnost, uslijedio je i raspad grupe, koja se među žive vratila gdje drugdje nego na Thrash of the Titans 2001., zaslužnom za ponovno pokretanje i oživljavanje usnulog žanra. Da se nisu vratili zbog ljepšeg dokazali su fenomenalnim povratničkim albumom The Evolution of Chaos (2009), koji su predstavili i u mariborskoj Pekarni. No ovaj put bilo je vrijeme za povratak u prošlost, a ona je bila toliko dobra da mi se pred očima nacrtala čak slika kako Davidu Whiteu iz gole tikve opet niče čupa. Heathen su odličnim old-school setom dokazali da su u 2011./12. jaki kao 1987., kad je izšao prvijenac, a gitarski duet Altus/Lum svojim virtuozno izbrusenim sviranjem svakog gitaristu dovodi do toga da se sklupča u kutu i cuca prst. Gitarsko žongliranje Heathen je na početku karijere učinilo posebnima i još je danas izvođenje spektakularnih, vratolomnih solaža između dvojice gitarista dah oduzimajuće. Da su Heathen komade ubacili u Guitar Hero, njegovi bi stvaratelji zbog kompleksnih lomova prstiju vjerojatno nakopali hrpu tužbi. Pogotovo je s Kragenom Lumom Lee Altus konačno pronašao ravnopravnog partnera, koji je ovaj put Rusa u energiji čak i nadmašio. Altus je doista izgledao pomalo umorno i iscijeđeno, ali naposljetku je na turneji imao dvostruki posao, za dobar sat čekao ga je još olujni set s Exodusom. Karizmatični frontmen White je šarolikim obraćanjima publiku poveo među klasike Open the Grave (ovaj put konačno u cijelosti!), Opiate of the Masses, Mercy Is No Virtue i druge, oduševio fantastičnim vokalnim nastupom i dokazao da se godine njegova čistog, melodičnog vokala, koji je potpuno očuvan, nisu dotaknule ni izdaleka.
Slijedilo je brušenje noževa, jer je u mosh pit doletio njemački Mad Butcher, a s njim Schmier, Mike i Vaaver, legendarni trojac Destruction. Uništenje je svoj put započelo 1982. i time se barem usporedno (ako ne i prije) kalilo s praocima thrasha Metallicom i Exodusom, i to na europskom tlu! Destruction nisu zvučno bili lijepi kao Heathen prije njih, jer su nas bacili na koljena ravno pred Antikrista s šusom od prve do zadnje sekunde, bolesno hripavim Schmierom, koji unatoč trideset godina thrashiranja ne pokazuje ni trunke jenjavanja energije, razornim bubnjanjem i Mikeovom mesarskom riff mašinom, koja jednom gitarom pokriva toliko prostora koliko Gerre iz Tankarda (kad pak nije na dijeti). Destruction pozornicu vladaju do srži; od malog, mršavog Mikea energija šprica s pozornice i čupa ne miruje ni trenutak, a komandant Schmier se kao veliki zapovjednik šeta među tri mikrofona, ukrašena lubanjama. Trio je ovaj put priredio pravi old-school “thrashgasm” i odsvirao samo komade s prvijenca Infernall Overkill, njegova nasljednika Eternal Devastation te čak i s EP-a Sentence of Death. Destruction su s odličnim zvukom, koji je parao, trgao i sjekao kao vražić na dobar dan, uz The Ritual i crnu mišu otvorili paklena vrata kroz koja su ušli Antichrist, Tormentor, nevidljive sile, maščevao se i Satan, a bandu je vodio Mad Butcher. Njemački trio još je jednom dokazao da je ime Destruction ime vrijedno strahopoštovanja i jedna od najvećih institucija thrash metala. Na Schmierovu zapovijed za kraj smo prokleli još i bogove razornom klasikom Curse the Gods i tek nakon pet minuta uspjeli zaustaviti vratove.
S veteranima Exodus ponovno smo prste umočili u sanfrancisčanski zaljev, gdje su ih do kosti oglodale piranje i morski psi u liku thrash klasika s tri kultna albuma – Bonded By Blood, Pleasures of the Flesh i Fabulous Disaster. Vokalno ih je u velikoj mjeri doduše masakrirao Rob Dukes (ali je ovaj put sretno izbjegao retardirana seljačka obraćanja), no instrumentalni se četverac pokazao toliko dobrim da se i Dukesovo jednolično režanje dalo lakše probaviti. Bez scenske zvijeri Garyja Holta Exodus ne postoje, kao što ni Iron Maiden nema bez Stevea Harrisa, a Holt je unatoč bolesti dokazao da za njega na pozornici nema polovičnosti. Non stop čupanje i poticanje usijane publike (čiji “good friendly violent fun” nažalost nisu razumjeli mrzovoljni zaštitari) te jedan od najstrožih (“tight”) gitarskih nastupa u thrashu to je što definira Holta i njegova gitarskog dvoboјca Leeja Altusa. Nezaboravni “crunch”, hrskanje Garyjeve gitare, koja preko ledolomačkih riffova grize kao Ralje, i vratolomne solaže zarile su se u bubnjiće. Razorna ritam sekcija nije zaostajala ni u čemu, bas Jacka Gibsona opet je zveckao kao poziv na oružje, a nevjerojatni Hunting nije uzalud jedan od najboljih thrash bubnjara, jer je bez milosti mučio opne i pritom izgledao kao Animal iz Muppeta. Exodus su uz odličan nastup priredili i fenomenalnu setlistu, kojom su kraljevale ponajprije rjeđe slušane klasike The Last Act of Defiance, Fabulous Disaster, Brain Dead, Deranged i Pleasures of the Flesh, a kod Metal Command je na Dukesov poziv na pozornicu za zadnje stihove doletio čak i Alex iz Negligence (i time dokazao da bi bio sto puta bolja zamjena za Dukesa). Strike of the Beast ili Strike of Exodus? Nije bitno, u svakom ćete slučaju ostati bez glave.
U “neverending” raspravu o tome je li Sepultura bez braće Cavalera uopće još Sepultura neću se upuštati. Činjenica je da je Sepultura danas takva kakva je i kao takva je u Šiški odradila prokleto dobar posao. Zahvaljujući najboljem zvuku večeri vječne su klasike zvučale još ubojitije nego inače, Kisserove solaže još apokaliptičnije, Green još tutnjavije, a fantastično bubnjanje još potresnije. Upravo je novi bubnjar Eloy Casagrande (ovo mu je bila prva turneja za bubnjarskom stolicom Sepulture) ukrao svu pažnju nevjerojatnim sviranjem, ne, nemilosrdnim mlaćenjem po bubnjevima snagom deset tona teškog malja. Kisser je kao jedini gitarist pokrio dovoljno prostora da se nije čula baš nikakva praznina, a izbor komada bio je ionako fenomenalan, iako su u vrijeme njihova nastanka u bendu djelovali samo Kisser i Paulo. Danasšnja Sepultura za šalu pregazi oslabljenog Maxa i već zbog toga ne zaslužuje da bend primitivci zasipaju pivom. Bend je unatoč nekoliko takvih ispada, bez pretjeranog obaziranja na to, vrhunski odradio svoj nastup do kraja i s Kaiowas, kod kojeg su im se pridružili bubnjari ostalih bendova, priredio razorno iznenađenje.
Thrashfest Classics bio je pravi “blast from the past” i s obzirom na snagu svih sudionika nadam se da će Thrashfest Classics za thrash u ovom stoljeću biti ono što je za njega bio Clash of the Titans u prošlom.
Fotografije: Nina Grad
Setlista
HEATHEN: 1. Pray For Death 2. Goblin’s Blade 3. Open the Grave 4. Hypnotized 5. Opiate of the Masses 6. Mercy Is No Virtue 7. Death By Hanging DESTRUCTION: 1. Total Desaster 2. Satan’s Vengeance 3. Mad Butcher 4. Black Mass/Antichrist/Death Trap 5. Invincible Force 6. The Ritual/Thrash Attack 7. Tormentor 8. Eternal Ban 9. Bestial Invasion 10. Curse the Gods EXODUS: 1. The Last Act of Defiance 2. A Lesson in Violence 3. Fabulous Disaster 4. Brain Dead 5. Exodus 6. Deranged 7. Pleasures of the Flesh 8. Piranha 9. Metal Command 10. And There There Were None 11. Bonded By Blood 12. Toxic Waltz 13. Strike of the Beast SEPULTURA: 1. Intro 2. Beneath the Remains 3. Territory 4. Dead Embryonic Cells 5. Desperate Cry 6. Mass Hypnosis 7. We Who Are Not As Others 8. Altered States 9. Infected Voice 10. Substraction 11. Inner Self 12. Kaiowas 13. Refuse/Resist 14. Arise
Galerija slika
