Izdavač: Rocksector Records
Datum izlaska: 2012
Produkcija: Chris Tsangerides
Trajanje albuma: 49.07 min
Žanr: Heavy Metal / N.W.O.B.H.M.
Ocjena: 8.0/10
Što reći o jednom od najperspektivnijih bendova koje je dao pokret nazvan New Wave of British Heavy Metal početkom osamdesetih? Dobro je da ih još imamo, iako je u današnjoj postavi ostao samo jedan originalni član, gitarist Robb Weir. Bend, koji svoje ponovno rođenje računa od 2000. godine, trebao je čak 12 godina da izda još treći studijski album (ukupno deveti), koji se ovaj put zove »Ambush«. On, u odnosu na pomalo »ležerni«, hardrockovski usmjereni prethodnik »Animal Instinct« (2008), ponovno donosi nešto više elemenata tipične otočke heavy metal otrovnosti.
Za Tygers Of Pan Tang oduvijek je bilo karakteristično nadahnuće heavy rock i hard rock sastavima sedamdesetih, a u ranom razdoblju nije izostao ni dašak punkerske neotesanosti, koji se zapravo prenio na cijeli NWOBHM.
»Ambush« u odnosu na prethodnika »Animal Instinct« nudi opći dojam bržeg i oštrijeg albuma! Budući da su Tygers of Pan Tang oduvijek voljeli koketirati s rock ‘n’ rollom, pa su se među suvremenicima iz redova NWOBHM-a i na novom albumu još povremeno povlačili prema ranim Saxon. Na »Ambush« današnji Tygers of Pan Tang rade ono što mogu i znaju najbolje. Opet jašu na premisi skladbi koje jednom nogom strše u heavy rocku (Rock & Roll Dream, Man on Fire, Hey Suzie!), uz to pak na novom albumu dodaju priličnu dozu plina na brzinskoj papučici u odnosu na prethodnika, što rezultira doziranjem proizvoda s više oštrine. Uvodna Keeping Me Alive bi sa svojom vodećom frazom bez problema mogla vrlo brzo naći mjesto na bilo kojem albumu benda iz ranih osamdesetih. Jacopo Meille, vokalist talijanskog podrijetla, služi se engleskim iznimno korektno (Weir ga zacijelo ne bi primio u TOPT redove da to nije tako), a njegov vokal još uvijek rado povuče prema Robertu Plantu (u eri osamdesetih) ili Jacku Russellu (Great White), no taj je dojam s obzirom na mračniju atmosferu ovaj put dobro maskiran.
»Ambush« je doduše korektnije približen mračnjačkoj »ezoteriji« davnog N.W.O.B.H.M. svijeta, no u tome nije tako uvjerljiv kao povratnički album »Mystical« iz 2001., što ipak ne znači da je slučajno loš album. Vremena se mijenjaju i bilo bi nepravedno od benda zahtijevati »repliku« albuma »Spellbound«. Produkcija? Chris Tsangerides. Dosta riječi. Ako itko zna i razumije energiju takvih bendova, onda je to upravo čovjek koji je u ono vrijeme i sam bio dio N.W.O.B.H.M. pokreta sa svojim bendom More. Upravo zahvaljujući Tsangeridesovim studijskim »trikovima« album ponovno djeluje bliže osamdesetima. Evocira mračnjačko dramsko kazalište puno propasti i okultizma, nešto što je energetska vibracija metal bendova pokreta N.W.O.B.H.M. doslovno zahtijevala, jer je upravo taj zaštitni znak suoblikovao njegovu jedinstvenost. Weir nije zaboravio kovati dobre gitarske fraze. Bend barata izvanrednim iskustvom u komponiranju i čak i ako skladba sama po sebi u strofi ne donosi baš ništa posebno, u nastavku je iz prosjeka izvuče odličan refren (Hey Suzie!, Play to Win). Naravno, skladbe Keeping Me Alive, She, One of a King, These Eyes pravi su paradni konj kojim Tygers of Pan Tang održavaju čvrstu vezu s prvom polovicom osamdesetih, što ovaj album svakako čini privlačnim.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Keeping Me Alive
2. These Eyes
3. One Of A Kind
4. Rock & Roll Dream
5. She
6. Man On Fire
7. Play To Win
8. Burning Desire
9. Hey Suzie
10. Mr. Indispensable
11. Speed
Postava:
Jacopo Meille – vokal
Robb Weir – gitara
Dean Robertson – gitara
Gavin Gray – bas gitara
Craig Ellis – bubnjevi, udaraljke
