Nastupaju: U.D.O., Tailgunner
Datum: petak, 22. 3. 2024.
Lokacija: Brno / Sono Centrum / Češka
U.D.O., dugovječni njemački prvaci teutonskog metala, u sklopu europskog dijela svoje “Touchdown” turneje posjetili su 22. 3. 2024. drugi od tri rasprodana koncerta u Češkoj (Prag-Brno-Ostrava). Zaustavili su se u Brnu, gdje smo slavnog Udu Dirkschneidera i njegove ortake uhvatili 9. 12. 2016., kad su ovdje svirali pod imenom Dirkschneider (kod Dirkschneidera zapravo je riječ o postavi U.D.O.-a, koja se preimenuje u slučaju koncertnih turneja na kojima izvodi samo Accept materijal).
Nova turneja skupine, dakle, podređena je isključivo izvedbi U.D.O. materijala, prvenstveno vrhunaca najnovijeg albuma “Touchodown” (2023, RockLine recenzija). U.D.O., koje smo na aktualnoj turneji uhvatili već dva dana ranije, kad su 20. 3. 2024. ‘pregazili’ praški Roxy, u skladu s rutinom dnevnog rasporeda nastupaju u postavi: Udo Dirkschneider, Andrey Smirnov (gitara, prateći vokal), Dee Dammers (gitara, prateći vokal), Peter Baltes (bas-gitara, prateći vokal) i Sven Dirkschneider (bubnjevi, prateći vokal). No na njih se trebalo još malo pričekati, jer je uvodni dio novog koncertnog druženja s legendama pripao vrućim i nadobudnim britanskim ‘kratkohlačašima’ Tailgunner.
Naoštren kvintet od četiri potentna pastuha i mlade gitaristice Rhee Thompson ponovno je impresionirao, jer je bend u tri četvrt sata isporučio izvrstan juriš revizije ostavštine N.W.O.B.H.M.-a. Revitalisti, dakle, ne donose baš ništa novo na scenu što već ne bismo čuli, ali osvajaju svojom scenskom zanesenošću, strašću prema svemu čega se late te pravim uglačanim perfekcionizmom (razrađeno nastupaštvo, kao i sama filigranska izvedba). Razrađeno iskorištavanje pozornice, više nego pristojni zvučni uvjeti za predgrupu te potencija koju kao mladić kapitaliziraš punokrvno, još su jednom potvrdili da su Tailgunner ozbiljno naoštren bend s potencijalom da uskoro posegnu i za prvom headlinerskom turnejom. ‘Outfit’ doslovno prekopiran od Iron Maiden iz prve polovice osamdesetih, predvođen bijelim ‘hi-top’ tenisicama i ‘spandexom’. Budući da bendu fali još koji dugometražni album, svoju minutažu popunjava integracijom produženog solo dvoboja obaju gitarista te dvjema obradama. Prva je posebno zanimljiva, iznenađujuća adaptacija skladbe Beast in the Night, koja u izvorniku pripada kultnoj danskoj postavi Randy, a u završnici bend podiže publiku na noge još i adaptacijom Judas Priest klasika Painkiller. Bend koji žestoko i nemilosrdno tuče po svim cilindrima visokooktanskog izgaranja, dakle, ponovno je optimalno iskoristio svoju minutažu i isporučio još jednu odličnu predstavu.
U.D.O. su nakon polusatne stanke, u sat i pedeset minuta ‘u točku’ proučenog nastupa isporučili zapravo identičnu predstavu kao prije dva dana u Pragu. Sono Centrum, koji je, kao što rekosmo, bio rasprodan, osjetno je veći prostor od praškog Roxyja, pa se u njemu dalo disati čak i uz činjenicu da je bio nabijen do vrha. Čak i na nekoliko metara od pozornice. I samo je prozračivanje na takvim događajima znatno bolje riješeno. Prostor iznad partera ima čak dva balkona pa su se posjetitelji tako savršeno rasporedili. Izuzetno lijep prostor kojem ne treba ništa dodati, a kamoli oduzeti!
Skupina je tijekom nastupa ponovno potvrdila ne samo izbrušenu formu, nego i izuzetno vedro raspoloženje, što se prvenstveno odnosi na ikonskog Udu Dirkschneidera, koji je ponovno – što reći, vokalnom izvedbom ‘ubio’. Kod tog je vokalista zanimljivo da se nikad ne gura u prvi plan, ne traži isticanje pod reflektorima. Sve odradi u trenutku kad otvori usta. Jedno je njegov karizma, posebna figura, a sve to naravno obavi vokalom. Prva frontalna linija često u središte stavlja oba gitarista, Smirnova i Dammersa, koji su ponovno impresionirali naoštrenim solažama, dok se legendarni Udov ortak iz Accept vremena Peter Baltes u pozadini i iz pozadine često aktivno pomiče sa svoje pozicije na lijevoj strani i posve na desnu stranu pozornice, pa natrag.
Himna za himnom. Jurišnik za jurišnikom. Besprizivna šamarčina za šamarčinom! Bez puno riječi. Samo kotrljanje. Bez kočnica, bez posustajanja i s punim zaletom. Odličan zvuk, uigrana izvedba. Skupina je ponovno potvrdila izvrsnost i u elementu harmoniziranja vokala. Kad se s Udom u refrenske napjeve ne uključuje cijela preostala četvorka, tu su Udov sin Sven i prekaljeni Peter Baltes, koji su (s Udom u središtu) pomogli uspostaviti savršeno harmoniziranje vokala u briljantnoj “Steelfactory” himni One Heart One Soul, pri čemu treba dodati da Sven na nekim dijelovima uskače čak i s direktnim vokalom pa tako dodatno pojačava očevu figuru. Općenito, Sven se posljednjih godina razvio u izuzetnog bubnjarskog majstora, koji svojom vrhunskom izvedbom drži ekipu na okupu. U pozadini djeluje kao hokejaški vratar kojem baš ništa ne promakne kroz mrežu njegova četiri ekstremiteta. Kao lud privlači dvostruku bas-bubanj pedalu.
U.D.O. su jedna od onih skupina koje potječu iz klasičnih dana heavy metala, kad uz uživanje u koncertu shvatiš da na pozornici funkcioniraju bolje nego na originalnim studijskim snimkama (albumima). A to je zapravo cilj! Cilj koji ova skupina s viškom postiže i ostvaruje. Da skratim zapis. Izvedeni materijal bio je točno takav kao prije dva dana u Pragu (autor ovog teksta osobno favorizira: Independance Day, Heart Of Gold i In The Darkness te ‘nestašnu’ Holy u baladnu I Give As Good As I Get), pri čemu su neke točke kod češke publike već davno ‘poprimile narodni status’ – osobito Man and Machine! Pritom treba dodati još jedno saznanje, da U.D.O. koncertni intenzitet stupnjuju tijekom nastupa. Zahvaljujući prvenstveno jednom jedinom – nevjerojatnom Udi Dirkschneideru, koji još uvijek vrišti kao prije više od 30 godina. Na ovom mjestu treba dodati da nam je u setlisti ponovno nedostajao materijal s nepravedno zanemarenog albuma “No Limits”, možda koja pjesma s albuma “Timebomb”, pa bi i želje najrazmaženijeg dijela U.D.O. sljedbenika bile u cijelosti ispunjene!
Golemi bis sadrži čak pet komada. Od balade – vrhunske balade I Give As Good As I Get, preko srednje brze nabijačke himne Holy, do dva “Animal House” favorita – They Want War i naslovne skladbe, sve do velikog finalnog orgijanja s Queen adaptacijom We Will Rock You – izvedenom u strogoj maniri U.D.O. recepture. Sve u jednom bomba koju ostvaruju samo takvi bendovi s članstvom generacije koja je postavljala metal na noge. Tu Udo Dirkschneider i Peter Baltes definitivno spadaju. Udo – čovjek, mit i legenda, tako je sa svojom nepokolebljivo oštro nabrijanom družinom četvorice ortaka ove večeri ponovno pregazio i pogazio Brno!
Tekst: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Edita Klemen
Tailgunner setlista:
1. Zorba The Greek (snimljeni uvod)
2. Guns for Hire
3. White Death
4. Beast in the Night (orig. Randy)
5. Warhead
6. Guitar Battle
7. In the Hall of the Mountain King (orig. Edvard Grieg)
8. Revolution Scream
9. Crashdive
10. Painkiller (orig. Judas Priest)
U.D.O. setlista:
1. Isolation Man
2. Break the Rules
3. Forever Free
4. Metal Machine
5. Never Cross My Way
6. Independence Day
7. The Wrong Side of Midnight
8. Fight for the Right (uvod: gitarski solo – Andrey Smirnov)
9. Heart of Gold
10. In the Darkness (uvod: gitarski solo – Dee Dammers)
11. Man and Machine
12. Pain
13. Metal Never Dies
14. One Heart One Soul
15. Touchdown
—bis—
16. I Give as Good as I Get
17. Holy
18. They Want War
19. Animal House
20. We Will Rock You (orig. Queen)
