Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Casino Lipica / Lipica / Slovenija
Datum koncerta: 12.12.2008
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 0,00 €
Grupa Le Orme dolazi iz Venecije i već su se nekoliko puta zaustavili kod nas ili barem u blizini Slovenije, tako da je gotovo grijeh što te legende talijanske simfonijske glazbe još nisam vidio. Ovaj put su stali u Casinou u Lipici. Casinoi su za Le Orme očito već stalnica, jer su već nekoliko puta nastupili na sličnim “nesretnim” lokacijama.
Le Orme su naravno u Italiji još uvijek prilično poznato ime. Možda nisu toliko poznati kao Premiata Forneria Marconi ili Banco del mutuo soccorso, ali dosta ljudi još pamti njihove “belle canzone”. Casino u Lipici je dakle sasvim prikladna lokacija za Le Orme, jer je u njemu uvijek puno talijanskih moćnika koji troše svoje novčiće.
Na mjestu događanja okupio se lijep broj ljudi, ali od početka nije bilo jasno koliko ih je došlo na koncert, a koliko ih je igralo tombolu. Došlo je i dosta Slovenaca, jer se među glasnim talijanskim razgovorima čula i poneka slovenska riječ.
Nastup je počeo moćnom izvedbom L’Infinito s njihova posljednjeg albuma. Osjećalo se puno klasičnih motiva, a među vokalnim dijelovima opet blista Aldov neuništivi glas. Nastavili su s dvije skladbe s Uomo di Pezza, baladom Gioco di bimba, uz koju je publika marljivo pjevala, i eksperimentalnijom La porta chiusa. Slijedile su same klasike, nakon čega nas je Aldo iznenadio najavom njihova velikog hita iz osamdesetih – Marinai, u kojoj je publika opet sudjelovala. Kad su zadovoljili svoje potrebe za popom, vratili su nas u svoje zlatno razdoblje. Prvo sam bio oduševljen kad sam čuo Fine di un viaggio s mog najdražeg albuma Florian (recenzija OVDJE), ali mi se ta izvedba nije baš svidjela, jer je Michelle Bon mandolinske i violinske dijelove zamijenio dosadno zvučećim klavijaturama. Zatim je slijedila još Figure di Cartone, koja je sedamdesetih u Italiji predstavljala sličan eksperiment s moog klavijaturama kao Lucky Man grupe Emerson, Lake i Palmer. Za kraj su ipak sačuvali najbolje. Odsvirali su nam dvadesetominutni izvadak iz njihova ambicioznog konceptualnog djela Felona e Sorona. Nakon takvog završetka muškarci su se pozdravili, ali ih je oduševljena publika dozvala natrag za još jednu poslasticu.
Le Orme su još uvijek u vrhunskoj formi. Aldo Tagliapietra nije najbolji gitarist i basist, ali je njegov glas još uvijek izniman. Nevjerojatno do kojih visina još uvijek dopire. Da su Le Orme htjeli, vjerojatno bi mogli biti jedna od najpopularnijih grupa u Italiji, jer je Aldov glas fenomenalan i bio bi izvrstan i za razne talijanske festivale zabavne glazbe. Zato im tim više možemo uzeti u zaslugu njihovu privrženost manje komercijalnoj glazbi. Šteta je i što Aldo nije sa sobom doveo i sitar, koji marljivo koristi na posljednjim albumima, nego se odlučio samo za gitaru s dva vrata (bas + dvanaestožičana gitara). Michi dei Rossi je još uvijek neumorni rocker koji je znao potaknuti masu da više sudjeluje. Još uvijek je sjajan bubnjar, s odličnim osjećajem za ritam i njegove promjene. Najmlađi član i jedini preostali klavijaturist (nakon odlaska Andree Bassata) Michele Bon bio je na klavijaturama superioran. Par puta je pogriješio, ali nije bilo ništa strašno uočljivo.
Ambijent možda nije bio baš najprikladniji za ovakvu glazbu, ali mi se čini da su Le Orme iz nastupa izvukli sve što se dalo. Budući da su znali da će nastupati pred publikom koja poznaje i njihove komercijalnije stvari, morali su i nešto od toga uključiti u nastup. Najviše je u tom pogledu isticala Marinai (s kojom su osamdesetih nastupali i na festivalu San Remo), pri čemu su ljudi Aldu u refrenima pomagali pjevati. To se dogodilo i kod nekih drugih balada, na primjer Gioco di bimba. Le Orme će svakako trebati otići pogledati na neku prikladniju pozornicu, gdje će članovi imati više slobode pri izboru skladbi. Opći dojam nakon koncerta je dobar. Le Orme su odsvirali korektan sat i pol i cijelo vrijeme je bilo zanimljivo. Vidjelo se da je malo više naglaska na baladama, ali su njihove balade tako lijepe i snažne da to zapravo uopće nije smetalo.
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. L’Infinito 2. Gioco di bimba 3. La porta chiusa 4. Frutto acerbo 5. Amico di ieri 6. Marinai 7. Fine di un Viaggio 8. Figure di cartone 9. Felona e Sorona (Sospesi nell Incredibile, Felona, Sorona, Attesa Inerte, Al Infuori del Tempo, Ritorno al Nulla) 10. Collage
Galerija slika
