Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Primal Fear
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 61:42
Ocjena: 4/5
Njemački “metal orlovi” Primal Fear ostaju vjerni dvogodišnjem razmaku između studijskih izdanja. Ili bolje rečeno, dvije i pol godine. Nakon 2009., kad je sredinom svibnja izašao album “16.6.”, s nama je sad “Unbreakable”. Ništa novo, reći ćete vi koji skupinu pratite od pamtivijeka. Ništa novo reći će i svi malo površniji koji poznajete barem jedan studijski album Primal Feara izdan prije “Unbreakable”, svejedno koji. Zapravo, nema ničeg novog. Odnosno, ono što je novo toliko su sitne promjene da ne izazovu ni najnevinije blagi trzaj fiksne facijalne mimike. Ništa novo. Samo povratak korijenima.
Primal Fear su u razdoblju između dva albuma doživjeli novu promjenu u postavi. Rošada se opet dogodila na mjestu gitarista. Obično se kod Primal Feara rošade događaju upravo tu. Bubnjara su mijenjali samo jednom, dok bratska veza Matt Sinner – Ralf Scheppers ostaje konstanta. Bez potonjeg, naime, nema Primal Feara. Kako god, tko god je otplovio na koncert grupe na njemačkom dijelu turneje u studenom 2009., kad su Primal Fear predstavljali album “16.6.”, bio je zatečen što uz Hennyja Woltera na pozornici stoji Alex Beyrodt, koji je tada zamjenjivao odsutnog Magnusa Karlssona (zbog obiteljskih obaveza). No na kraju su se karte okrenule tako da je sastav napustio upravo Henny Wolter, a Alex Beyrodt zauzeo je njegovo mjesto kod Primal Feara. Tko poznaje Beyrodta, neće se nimalo začuditi. Čovjek je, što se glazbene karijere tiče, ovako ili onako tijesno povezan s Mattom Sinnerom, u svojoj postavi Voodoo Circle, kao i u Sinnerovim matičnim Sinner ili drugim zajedničkim projektima. Dakle, Beyrodt je više nego provjereno i pouzdano ime za Primal Fear.
A gitarski solo dijelovi kroz album su, naravno, nadograđeni i otrovno nazubljeno ispleteni kao odavno ne. Vjerojatno ne od zlatnih dana kad su ih zajedno prašili Naumann i Leibing. Kao i Karlsson, i Beyrodt je klasično školovan gitarist. Štoviše, Beyrodt je poznat po pravoj Malmsteen opsesiji sviranja gitare. Koristi čak i istu marku gitare, a slično se i ukrasi kad stupi na pozornicu. Dio tih “Malmsteenovskih” vještina Beyrodt je prenio u Primal Fear. I nikakvih poduka nije bilo. Jednostavno. Budući da je Beyrodt sukreator najboljih Sinnerovih ploča, izašlih između 1996. i 2003. (to jest onih jedinih četiriju konkretno metalski podivljalih), točno zna kako se soliranje servira i kod Primal Feara. Veza Magnus Karlsson – Alex Beyrodt pokazala se odličnom. U pojedinim se skladbama opet izdašnije susrećemo s ukrasima dvostrukih gitarskih harmonija u tercama, što mjestimice približava novi uradak starijim albumima Primal Fear, osobito prvim trima, ili čak ranim albumima Gamma Ray.
Magnus Karlsson i njegov urođeni skandinavski osjećaj za savršenu melodiju ugrađeni su u glazbu Primal Fear. To su počeli iskorištavati s “New Religion”, a puni učinak postigli su albumom “16.6.”! Primal Fear su time, u njihovoj, recimo, “izbrušeno nepomičnoj karijernoj kolotečini”, najizazovnijim albumom dokazali da njihov zakleti čelični predložak može podnijeti zaraznost poriva melodičnog rocka, a njihova oštrina pritom ne gubi ni mrvicu proverbijalnog “šusa”. To su dokazali neki aranžmani Magnusa Karlssona, što se očitovalo ponajprije u izdašnijoj upotrebi klavijatura, dok su gitarski rifovi to normalno podnosili. No “Unbreakable” vraća stvari na klasični Primal Fear kolosijek. Klavijature su zadržane, odnosno tamo gdje jesu, ugrađene su tako da izazivaju atmosferične efekte nalik sličnim trenucima s albuma “Devil’s Ground”. To vrijedi za odličnu srednje brzu raspoloženjsku Born Again, a posebno se učinkovito supostojanjem veže s metalnom podrugljivošću kad se dečki late antemično epskih osam i pol minuta duge Where Angels Die, koja im je fantastično uspjela. Spaja sve u pravoj dozi. Održava izniman antemični žar epskog bombasta, visoko kompatibilno spajanje vodećih motiva, gradirano stupnjevanje raspoloženja u eksplozivni refrenski napjev i izvrstan međusobni dijalog dvojice gitarista u razvučenom srednjem instrumentalnom dijelu. Zapravo vrhunac albuma! Melankolično očeličeni orgazam albuma doživljen u srednje brzom tempu! A Ubreakable (pt II) zapanjuje razvojem promjenjivosti aranžmana kroz minutažu. U trenucima se harmonijama nad rifovima približe čak i starim Iron Maiden, a najmanje starim Gamma Ray. Primal Fear doista nisu zvučali ovako klasično od albuma “Nuclear Fire”. Skladba And There Was Silence primjer je odličnog obrata prema albumu “Nuclear Fire” i njegovoj naslovnoj skladbi (harmonično trzanje preko rifova koje leži na ultra ubrzanom tempu). Posebno retro Primal Fear otrovno djeluje Marching Again, uz koju će si svi pravi metalski zaljubljenici nedvojbeno u tren oka razmrskati tintare. Većinu skladbi čine neumoljivo nabrijani metal šamari koji struže nad ultravoltažnim kotrljanjem dvostrukog bas bubnja. Riffanje je otrovno podivljalo kao od vremena pisanja gitarskih fraza Toma Naumanna nije.
Naravno, ima nekoliko otrcanih fraza koje su Primal Fear već dodobra izlizali u prošlosti i one djeluju blago naivno. Jedan od takvih bisera je refrensko dovikivanje “Bang Your Head!!!!” (nevjerojatno, a Primal Fear doista nastupaju na izdanju tog njemačkog festivala i 2012.) u skladbi Bad Guys Wore Black, koja nosi strofu utemeljenu na gitarskoj frazi što diše Acceptom. Još jedan nebrojeno puta prodan “biser” skupine krije se u otrcanom napjevu refrena skladbe Metal Nation. Otvaranje skladbom Strike je Final Embrace novog milenija (strofa!!!). Album zaključuje Priestovska Conviction, što je provjeren izbor skupine, poznat po sličnim potezima na prethodnim albumima. Ako se još jednom spotaknemo o vječno koketiranje skupine s Judas Priest, naći ćemo ga još i u odlično valjajućoj Give ‘Em Hell. No to obožavatelje skupine još zdaleka neće smetati, jer samo budi dodatne nostalgične osjećaje u njima. Ali to su pač obožavatelji.
Ralf Scheppers zadržava svu svoju izvanrednost i držanje jednog od najimenitijih heavy metal vokalista u Njemačkoj i Europi. Čovjek koji je od sredine osamdesetih aktivno uključen u glazbeni posao nije u svim tim godinama izgubio ni trunku vokalne eksplozivnosti i izvanrednog ranga. Ralf pjeva superiorno i dah zaustavljajuće i u najvišim položajima. Kao sirena za zračnu uzbunu. S perjanom lakoćom prenosi razvijenu snagu iz srednjih položaja u visine i riče nesmanjenom snagom u najvišim vokalnim registrima. Majstorsko izvođenje vokalista koji apsolutno blista svojim vokalnim držanjem! Mirne duše možemo reći da ta Scheppersova izražajnost često ponovno dominira i ističe se u skladbama, u usporedbi s ostalim gradivnim elementima skladbi.
“Unbreakable” je album koji su Primal Fear doista morali stvoriti za sebe i za svoje obožavatelje. Nakon nekoliko albuma eksperimentiranja, povratak korijenima više je nego dobrodošao. Fanovi su takav album polako počeli priželjkivati i zato će razgrabiti novi album, skupina će prodati više majica u sklopu prodaje službenih suvenira na turneji, a posljedično će njihovi koncerti privući još pokojeg znatiželjnika više. “Unbreakable” je za Primal Fear dakle opet više starograđanski osmišljen album. Održava visoku razinu kompaktnosti i jasno težište. Kompaktan kao odavno ne. Kompaktan u smislu da zadržava vjernost pravovjernom teutonski očeličenom heavy metalu njihovih prvih pet albuma. “Unbreakable” nije iznenađenje. Nije novost. To je povratak na zvuk i stil prvih triju albuma Primal Fear i, što se tiče bombastične začinjenosti srednje brzih antemičnih skladbi klavijaturama, na album “Devil’s Ground”.
Postava
Ralf Scheepers – vokal, prateći vokal
Alex Beyrodt – gitara
Magnus Karlsson – gitara, klavijature
Mat Sinner – bas gitara & prateći vokal
Randy Black – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Matt Sinner & Achim Koehler
Popis skladbi
1. Unbreakable (Part 1) (1:37)
2. Strike (4:39)
3. Give ‘Em Hell (3:05)
4. Bad Guys Wear Black (3:31)
5. And There Was Silence (5:13)
6. Metal Nation (5:11)
7. Where Angels Die (8:09)
8. Unbreakable (Part 2) (6:05)
9. Marching Again (5:41)
10. Born Again (4:48)
11. Blaze Of Glory (3:56)
12. Conviction (3:49)
13. Night Of The Jumps (3:57)*
*…bonus skladba dodana na digipack verziju izdanja albuma
