Uz Moonspell na putu u još jedan nestanak (2016)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. listopada 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Zagreb / Vintage Industrial Bar / Hrvatska
Datum koncerta: 04.10.2016
Broj posjetitelja: 350
Cijena karte: 150,00HRK (u pretprodaji) / 170,00HRK (na dan koncerta)

Moonspell, slobodno ih možemo nazvati legendarnim mračnjačkim metalcima iz portugalskog Lisabona, obilaze drugi dio nove europske turneje posvećene promociji aktualnog albuma »Extinct« (2015). Još nam odzvanja u ušima njihov posjet austrijskom Grazu krajem prošlog listopada, no zagrijani Portugalci s koncertnom promocijom novog albuma počeli su znatno ranije. Tako smo već u srpnju prošle godine temeljito razmigali vratne kralješke kad su zauzeli poziciju glavnog nositelja druge pozornice prošlogodišnjeg izdanja tolminskog festivala Metaldays. I ove godine Moonspell zadržavaju visoku koncertnu aktivnost. A posljedično, naravno, i visoku atraktivnost. RockLine ekipa uhvatila ih je i ove godine na jednom od najglasovitijih europskih festivala, na češkom Brutal Assaultu.

Drugi dio europske turneje uključuje i mini balkansku podturneju, na kojoj se Moonspell pomiču od slovenskog zapada, gdje su nastupili u Novoj Gorici, na jug do hrvatskog Zagreba, pa sve dalje prema srcu Balkana, do Beograda. S obzirom na već nekoliko godina staru apatiju slabog posjećivanja metal koncerata od strane ciljane publike u Sloveniji (20-30 godina), šačici starijih slovenskih građana, kojima se još da krstariti po više stotina kilometara lijevo i desno po Europi, sasvim je svejedno kamo će u takvom slučaju na koncert. U Zagreb ili u Mostovno u Solkanu. Udaljenost je npr. iz Ljubljane gotovo jednaka do jedne i do druge lokacije. No Vintage Industrial Bar u Zagrebu nudi nešto uredniji sanitarni čvor, u kojem imaju čak i toplu vodu i sapun, a tu je i pristojniji izbor piva, dok se za parkiranje, istina, treba doktorirati. Ipak, i dalje ostaje krajnje neugodno prelaženje granice i naravno potreba za zamjenom valute. Tako ste u tom slučaju do daljnjega osuđeni na vječno vaganje što i kamo.

Prije Moonspell, koji su bili najavljeni za jedanaest sati, na pozornici su se izredala čak tri sastava. S izuzetkom glazbeno krajnje zanimljivih alternativnorockerskih veterana hrvatskog podzemlja Phantasmagoria, zapravo još dva (potpuno zamjenjiva) predgrupna benda, i to: švedski simfonijski power metalci Eleine te talijanski gotički metalci The Foreshadowing. No već prije osam sati na poprištu su zagrmjeli gotički darkeri odnosno post-punkeri Phantasmagoria, koje kroz desetljeća prkosa neustrašivo vodi karizmatični vokalist Tomi Phantasma. Bend s osmišljenim showom, nebitnim, ali dopadljivim koreografskim ubacivanjima, razrađenim scenskim »out-fitom«, odjeven u maglene zavjese koje su nadograđivale teatralnu dramatiku daška gotičke crnine. Gromoglasan i muževan vokal Tomija, orijentiran na srednje do niže (i najniže) registre, uz pjevačevu razrađenu scensku figuru, naravno, preuzimao je središnju poziciju, ostatak kvarteta održavao je mračnu suzdržanost i hladnu otuđenost dok je koračao po stilskim uzorima sastava koji su post-punkersko dark gibanje popularizirali osobito u drugoj polovici osamdesetih (The Sisters of Mercy, The Mission). Fantomski i prodorni vokali u kontrastu sa ženskim vokalom, naglašena oštrina basovskih linija na granici koja još nije probijala zvučnu sliku, masan zvuk gitare. Stara škola! Uz autorski materijal kraljevala je i izvrsna obrada EKV klasika Ne. Ukratko, krajnje zanimljiv nastup grupe, koja u novim vremenima ostaje apsolutni stilski relikt unutar regije.

Prilično dosadno zazvučao je nastup prve prave predgrupe, koja prati Moonspell na cijeloj njihovoj novoj turneji. Eleine, kvintet koji je ime preuzeo od njihove pjevačice, Eleine naravno. Zvuk nije najbolje štimao. Osobito kontrast bas gitare i gitare nije djelovao dovoljno razgovijetno, a ni slika nije uspjela uspostaviti zvučnu grabežljivost, Eleine su u zvuku djelovali šuplje i neiskorišteno, stanjeno. Ipak, ponudili su naravno razrađen nastup, profesionalnih nazora. Pritom je gitarist preuzimao inicijativu u komunikaciji s publikom i pokušavao je na svaki način zainteresirati, no ona je grupi vraćala energiju samo s nekoliko pristojnih pljeskova i ništa više. U središnjoj ulozi bila je naravno pjevačica Eleine, koja nažalost nema vokalnu karizmu pjevačica poput Floor Jansen, Tarje Turunen ili Simone Simons, ali taj je manjak nadoknađivala »out-fitom« konkretno istetovirane trbušne plesačice. Grupa je na ovom nastupu predstavila svoj autorski prvijenac »Eleine«, koji je izašao prošle godine.

Ništa zanimljivije nisu djelovali ni gotički metalci iz Italije The Foreshadowing. Muškaraca se na pozornici nakupilo, reci i piši, šest. Tako je mala klupska pozornica bila krajnje popunjena i dečki se nisu mogli vrtjeti lijevo i desno. Zato su naravno djelovali statično, što nekako inače spada u mračnjaštvo gotičkog metala. Pa ipak. Ni spomen vokalista Marca da mu je baka iz Hrvatske nije pretjerano razveselio desetkovanu publiku koja je promatrala koncert. Ostatak publike u to je vrijeme još uvijek posvećivao više pozornosti opsežnijem šanku u predvorju dvorane nego događanju na pozornici. Barem je zvuk bio neusporedivo bolji nego tijekom nastupa Eleine. Popraćeni jednoličnim karakterom plavo-crvene scenske rasvjete, bez magle. Nespretan engleski, što je već poslovična mana talijanskih grupa kad se late rukovanja s njim, pa ipak. Melodije s rifovima samo su budile osjećaj da je riječ o talentiranom sastavu koji se bori za razvoj sebi svojstvene glazbene iskaznice. Bend inače djeluje već dvanaest godina na sceni, a na nastupu je predstavio svoj svježe izdani i ukupno četvrti studijski album »Seven Heads Ten Thorns«. Dakle, bez posebnog dojma.

Naravno, dugo čekanje na koncertnu konkretnost nagrađeno je u trenutku kad su točno u jedanaest navečer na pozornicu stupili naši dobri stari znanci, gotički ekstremnometalni lisci Moonspell i počeli strastveno zavijati u mjesečinu. S izuzetkom početnog dijela, bend je vrlo brzo uspostavio izvanrednu zvučnu kulisu, koja je u punom zamahu grabila sve do posljednje odsvirane note odnosno udarca po bubnjarskoj opni ove nove i neskromno rečeno izvrsne Moonspell predstave. Moonspell su nevjerojatno uvjerljivi scenski interpreti. Iza sebe imaju enormnu koncertnu kilometražu, redovito nastupanje, redovito skupljanje iskustava, i onih kad nastupaju pred nekoliko tisuća ljudi, i trenutačnih kad obilaze klupske pozornice Europe. Prostor Vintage Industrial Bara konačno se napunio s dobrih tristotinjak posjetitelja, koji su grupi pružili i konkretnu podršku pri pjevanju stihova, pri čemu je mračni fantom Fernando Ribeiro prisutne vrlo brzo opčinio, pa su mu tijekom cijele predstave bezbrižno jeli iz obje ruke.

Moonspell su izvrsno uigran bend. Osjeti se da točno poznaju brojne klupske pozornice te se pri postavljanju i scenskih i zvučnih kulisa prokleto dobro snalaze u mnogim situacijama. Pozadinsku kulisu ovaj je put činila golema zavjesa s motivom posljednjeg albuma, što je ublažilo nakićenost scenskih predstava prošlogodišnjeg dijela ove turneje, kad su Moonspel na pozornici koristili digitalne monitore. Moonspell su tako u svojoj karijeri nakon nastupa krajem travnja 2009., kad su otvarali koncerte ispred Cradle Of Filth (i već im tada krali koncertne večeri), u Zagrebu nastupili po drugi put u karijeri. Set lista doživjela je u usporedbi s prošlom turnejom nekoliko adaptacija. Iz nje je izletjela očekivana Scorpion Flower, a zamijenila ju je fenomenalna Luna s albuma »Memorial«. Bend ove godine slavi 20. obljetnicu izdavanja albuma »Irreligious«, pa su već u početnom dijelu odjeknule Opium i Awake, kojima su se malo kasnije pridružile još Ruin & Misery te u samom zaključku koncerta očekivana opsesija u režiji izvrsne Fool Moon Madness. Potonju su Moosnpell odsvirali na samom repu obaveznog dodatka. Očekivano je snažno bio zastupljen album »Extinct«, iako je sastav iz set liste izbacio zarazno novu skladbu Domina (izvodili su je na prošlogodišnjoj turneji). Dakle, tek nešto kraća set lista u usporedbi s prošlogodišnjom predstavom u Grazu.

Inače, nova izvanredna scenska egzekucija. Bend izvrsno raspoložen, publika se krajnje razživjela osobito u drugoj polovici koncerta, a naročito pri izvedbi uzastopnog »Wolfheart trojca« (Vampiria, Ataegina i nadobvezna Alma Mater), što je Portugalce povratno raspirivalo da su davali još veći osjećaj izvedbene zauzetosti i grizne predanosti glazbi za koju im srce kuca i za koju dišu. Užitak je gledati bend koji tako hipnotički privlači demonskim šarmom, dok s nevjerojatnom vještinom trguje između gotičkih, ako ne i dark rockerskih elemenata, već ustaljenih poriva grana ekstremnog metala, visoko zaraznom melodičnom bombastikom, upakiranom u duboku vreću zdravih emocija, osobito strasti s jedne strane, kao i velike izvedbene osjetljivosti, u čemu smo mogli uživati ponajviše u mirnijim pasažama skladbi. Jedina manja greška dogodila se grupi u prvom pretprefrenu nove The Future is Dark u obaveznom dodatku, gdje je Fernando vokalom bio za dobar pola tona prenizak, ali to je već sitnica minornog karaktera, jer je jasno da u ovoj galaksiji nema junaka koji bi odsvirao koncert bez nenamjernog falša. Griješiti je naprosto ljudski.

Ukratko. Moonspell ostaju pojam velike koncertne atraktivnosti, a ako već ne i spektakularnosti, onda barem uvjerljiv pojam grabežljivog showa i stvaranja jedinstvenog svijeta gotičkog mračnjaštva, koji te odvodi daleko, daleko iznad stvarnosti, ravno u opojna prostranstva bezgraničnih ponora gotičke crnine, jedinstvenog glazbenog karaktera. Veliki majstori glazbenog zanata iz Portugala tako su nas puno krvno ponovno opčinili.

fotografije: Boštjan Kepic

Setlista

MOONSPELL:
1. La Baphomette (Intro)
2. Breathe (Until We Are No More)
3. Extinct
4. Night Eternal
5. Opium
6. Awake!
7. The Last of Us
8. Medusalem
9. Ruin & Misery
10. Luna
11. Malignia
12. Vampiria
13. Ataegina
14. Alma Mater
—dodatak—
15. Everything Invaded
16. The Future Is Dark
17. Full Moon Madness