Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Zagreb / Dom sportova / Hrvatska
Datum koncerta: 15.06.2013
Broj posjetitelja: 4.000
Cijena karte: 200,00HRK
Nakon što su Whitesnake prije godinu i pol gostovali u ljubljanskoj Hali Tivoli i k nama se slila rulja njihovih obožavatelja s cijelog područja bivše zajedničke države, ovaj put se situacija okrenula. Whitesnake su u sklopu nove europske turneje gostovali u Beogradu, dan kasnije pak u Zagrebu, u velikoj dvorani Doma sportova, gdje svoje utakmice između ostalog igraju hokejaši Medveščaka i košarkaši Cibone. Zbog čestog Whitesnake koncertiranja, koje se na europskim pozornicama može vidjeti praktički svake godine, u Zagreb se nije zaputila nepregledna masa koncertnih zaljubljenika iz Slovenije, ali se ipak u moru crnine tu i tamo mogla uhvatiti poneka slovenska riječ.
Još prije odlaska na samu svirku Whitesnakea treba biti svjestan što sastav u 2013. uopće može ponuditi. U drugoj polovici osamdesetih jedna od najvećih rock institucija na planetu i četvrt stoljeća kasnije je izrazito plodna u studiju i uživo, ali je, nažalost, dugogodišnja intenzivna glazbena karijera i posljedična starost pobrala puno snage prvom grlu sastava, legendarnom Davidu Coverdaleu, koji vokalno više ne može parirati svojim zlatnim godinama. Unatoč tome, ojačan četom izvrsnih glazbenika oko sebe, još uvijek vjerodostojno predstavlja veličinu imena Whitesnake, pa je već pri najavi njihova zagrebačkog koncerta pala jedina logična odluka da tamo ne smijem(o) izostati.
U ulozi predgrupe predstavili su se Ivan Mihaljevic i njegovi Side Effects. Sastav svoju karijeru gradi na gitarističkoj genijalnosti osnivača Mihaljevica, čiji stil sviranja usputno podsjeća na Paula Gilberta ili Richieja Kotzena. Udarni trio je u pola sata dugom nastupu odjurio kroz presjek autorskih djela ambijentalnog hard rocka, u kojem je trio unatoč kadrovskoj podhranjenosti zvuk cijelo vrijeme dobro popunjavao. Sastav nosi izniman potencijal, pa su se unatoč manjku šire medijske izloženosti dostojno othrvali nezahvalnom zadatku predgrupe izvođaču kakvi su Whitesnake.
Nakon pripreme pozornice Whitesnake su nakon dvadesetominutne stanke na rub pozornice dojurili iz valjajućeg se dima i nastup otvorili skladbom Give Me All Your Love. Coverdale je od prvog trenutka štedio vokalnu snagu, jer se već na samom startu poslužio lukavom taktikom dijeljenja refrena s gitaristima, a velik dio posla prebacio je i na pleća publike, koju je u nastavku druženja rado zapošljavao ponajviše kod najpoznatijih skladbi sastava.
Whitesnake na turneji obilježavaju 35. obljetnicu osnutka sastava, pa su set listu ovogodišnje turneje svečano prozračili i u nju uvrstili nekoliko bisera koji se rijetko nađu u njihovu koncertnom repertoaru. Sve pristaše njihova početnog blues razdoblja iznenadila je Ready an’ Willing, a osmijeh na licima publike dodatno je razvukla skladba Don’t Break My Heart Again. Ali pozor! Pozorničko izvođenje Bijele zmije u 2013. izrazito je podređeno metaliziranom zvuku, kojem su Whitesnake pokorno slijedili otprilike od razvikanog albuma »1987« naviše. U njihovu izrazu više nema puno manevarskog prostora za bluesovski šarm, nego gitarski duet Reb Beach / Doug Aldrich danas više nego na staroškolsku žmahtnost stavlja na tehničku profinjenost i izravnu udarnost. Starije uspješnice stoga su podmazane oštrim gitarskim jezikom, pa je razlika u emšu, recimo, između koncertnih izvedbi skladbi Gambler (koju je Coverdale posvetio palim herojima – Melu Galleyu, Cozyju Powellu i Jonu Lordu) i Can You Hear the Wind Blow zanemariva.
Veliki magnet za oči je bubnjar Tommy Aldridge. Čovjek koji broji već 62 godine zadržava svoju vitalnost i po bateriji udara kao za šalu, a pritom djeluje krajnje opušteno, čak razigrano. Pravi je šoumen, što je dokazao svojom prepoznatljivom bubnjarskom točkom u komadu Steal Your Heart Away, jer ju je zaključio sviranjem golim rukama, bez palica. Zbog stila lupanja, kod kojeg se ispod pozornice cijelo vrijeme vidi samo vihoranje njegove kose, u moj se čeoni režanj nehotice prikrala sličnost Aldridgea s još jednim bubnjarskim velikanom, Mikkeyjem Deejem (Motörhead). S prikazom šarolike palete svojeg znanja dakako nisu štedjeli ni Aldrich na desnoj odnosno Beach na lijevoj strani pozornice. Njihova kompaktna suradnja vrhunac je dosegla izmjeničnom solo točkom. Unatoč njezinu svakodnevnom ponavljanju, njima zbog tehničke perfekcije i emocionalne konotacije iz njihovih šesterožičnih instrumenata uvijek iznova uspije isporučiti slušljivo mitraljiranje i time šefu omogućiti nekoliko minuta predaha, tijekom kojeg se on vjerojatno objema rukama hvata za bocu s kisikom. Nekoliko mrvica u drugoj polovici nastupa pripalo je i basistu Michaelu Devinu, čiji je orguljaški izlet poslužio kao uvod u skladbu Fool for Your Loving.
David Coverdale unatoč nagrizenoj vokalnoj formi po samoj pozorničkoj prezenciji još uvijek spada u sam vrh najboljih rock frontmena. Odjeven u uske hlače i košulju vlastite robne marke, koja nije skrivala dlačice među prsima, unatoč svojim godinama iz publike još uvijek mami žudne poglede nježnijeg spola. U prvim redovima našla se čak i zgodna djevojka koja mu je samo u grudnjaku nudila svoje svježe meso. Coverdale se cijelo vrijeme nastupa seksipilno poigravao stalkom mikrofona i priučenim manevrima zbog svoje golemne karizme zagrebačku publiku lako držao u šahu. Njegov odslužen vokal tako ostaje najslabija točka Whitesnake nastupa, no šarmantnom gospodinu zbog magičnosti svih ostalih građevnih elemenata koncerta Whitesnake fanovi očito usput opraštaju. Ovaj put jedan od dobrih razloga za oprostiteljsku presudu bio je i već spomenuti privlačan izbor skladbi. U bisu je ponudio akustičnu baladu Ain’t No Love in the Heart of the City, koju je pri kraju Coverdale (slično kao već pretprošle godine u Ljubljani) razvukao vokalnom izvedbom purplovske Soldier of Fortune. Za pozdrav su Whitesnake ponudili trk po ustaljenim tračnicama – monumentalnu izvedbu Still of the Night, kod koje je publika srećom nadglasala nakon dobrih sat i pol druženja već vidno opeštanog frontmena.
»Bijela zmija« se na zagrebačkom koncertu proslavila kao dobro nauljen stroj i uprizorila još za stepenicu doživljajniju predstavu nego nedavno u Ljubljani. Materijal posljednja dva albuma, koji se još uvijek snažno drži set liste, u vremenu od njihovih izlazaka već se dodobra usidrio u uši slušatelja, tako da su zajedno sa starijim standardima sastava Whitesnake pripremili ugodnu retrospektivnu šetnju kroz svoju 35 godina dugu turneju. Coverdaleova forma gore ili dolje, dečki i cure, s godinama će nam se (ljubiteljima staroškolskog rocka) još kako štucati za koncertima kakav je bio ovaj!
Setlista
My Generation (snimljeni uvod)
1. Give Me All Your Love
2. Ready an’ Willing
3. Can You Hear the Wind Blow
4. Don’t Break My Heart Again
5. Is This Love
6. Gambler
7. Love Will Set You Free
8. “Pistols at Dawn” (gitarski dvoboj: Doug Aldrich & Reb Beach)
9. Steal Your Heart Away (plus solo bubnjevi: Tommy Aldridge)
10. Forevermore
11. Best Years / Bad Boys / Children of the Night
12. Fool for Your Loving
13. Here I Go Again
—dodatak—
14. Ain’t No Love in the Heart of the City
15. Soldier of Fortune (“a capella” verzija)
16. Still of the Night
We Wish You Well (taped outro)
Galerija slika
