Nedavno je svoj 50. rođendan proslavio i treći studijski album legendarnih agrarno-progresivnih rockera iz Velike Britanije Jethro Tull, nazvan “Benefit“. Istina, nije riječ o prijelomnom albumu njihove karijere, ali važna je njegova tranzicijska uloga, koja je velikane progresivnog rock zanata godinu dana kasnije dovela do toliko željenog proboja sa studijskim nasljednikom, među pravovjernom rockerskom raljom općepoznatim »Aqualung«. Zato i »Benefit« zaslužuje nekoliko »prigodnih« redaka.
Točka u kojoj se sastav polako počeo pretvarati u progresivnu rock silu zapravo je bio dolazak Martina Barrea. Svoje je tome zasigurno dodao i John Evan, ali o njemu više u nastavku. Barreov dolazak potpirivao je (za ono vrijeme) inovativno vizionarstvo Iana Andersona, kao i njegov vražji scenski ekscentrizam, koji je kod publike skupljao sve više simpatija. Barre se prisjeća: »To je bila prekretnica za sve ono po čemu smo postali prepoznatljivi i sve ono zbog čega smo počeli inspirirati i druge sastave.«
Bend se vratio kući s vrlo uspješne američke turneje, tijekom koje je dobio i poziv da se pridruži izvođačima na festivalu Woodstock, što je Ian Anderson odbio jer nije želio da se sastav povezuje s tadašnjim globalnim maršom hipika. Nakon povratka iz SAD-a članovi sastava bili su poprilično iscrpljeni, a srušile su im se i predodžbe o zemlji u kojoj navodno med i mlijeko teku. Dodatne glavobolje Andersonu je zadavala već spomenuta hipijada, a zbog pucanja odnosa rasla su i trenja između sastava i tadašnje izdavačke kuće. To se odražava i u Andersonovu skladanju materijala za album »Benefit«, snimljen između prosinca 1969. i siječnja 1970. Zbog tih je okolnosti mračniji od prethodnika »Stand Up«. U svakom slučaju, tranzicija je bila nužna, jer bi Jethro Tull inače teško stigli preko albuma »Benefit« do »Aqualung« i dalje, do točke u kojoj su se katapultirali u prvi red najvidljivijih sastava sve aktualnijeg žanra za koji se prilijepila oznaka progresivni rock.
U tom je razdoblju sastav uživao u jednom od rijetkih trenutaka dulje stabilnosti postave, a Anderson je želio angažirati i klavijaturista. Dakle, petog člana. Tako je uspio privući svog nekadašnjeg kompanjona iz John Evan Banda, Johna Evana. Evan je ostao u Londonu nakon što se njegov sastav John Evan Band raspao. S Andersonom je dijelio stan, a baš je tada počinjao i studij na Sveučilištu u Londonu. Anderson i Evan nisu se baš često viđali jer je Anderson iznenada postao jako zatrpan obvezama oko Jethro Tull. Evan je dvojio oko priključenja sastavu jer nije želio zapostaviti studijske obveze. Na koncertima i u studiju Evan još nije bio službeni član. Zato se Jethro Tull na omotima albuma »Benefit« još uvijek pojavljuju kao kvartet. Krajem siječnja 1970. sastav se ponovno našao u BBC-jevoj emisiji Top of the Pops, gdje je izveo skladbu Witch’s Promise. Već s Evanom na pozornici.
Izvrsno primljeni prethodnik »Stand Up« ponudio je sastavu sigurno stvaralačko zaleđe pa su se Jethro Tull s novim idejama i zvukom mogli još samopouzdanije otisnuti u slobodoumna prostranstva eksperimentiranja, čime su se stilski odlučnije odmaknuli od prethodna dva albuma i utjecaje bluesovskih korijena ostavili još dalje iza sebe. »Benefit« se po izlasku, 20. 4. 1970., popeo na 4. mjesto britanske ljestvice najprodavanijih ploča i 11. mjesto američke Billboardove ljestvice. Uspjeh je sastavu otvorio put do najvećih koncertnih prostora. Među ostalim, Jethro Tull odjednom su punili i arene koje su primale i po 20 000 ljudi. Sastav je na novoj američkoj turneji zacementirao status cijenjene koncertne atrakcije.
U kolovozu te godine Jethro Tull nastupili su na britanskoj inačici Woodstocka, to jest na Isle of Wight festivalu, gdje ih je na pozornici vidjela do tada najveća masa posjetitelja. Nakon nastupa na festivalu Isle of Wight uslijedila je nova američka turneja. Nakon njezina završetka Glenn Cornick napustio je sastav. Cornick je kasnije doduše ispričao da ga je iz sastava otpustio Ian Anderson, iako je prema svjedočenju tadašnjeg menadžera sastava i producenta albuma Jethro Tull Terryja Ellisa sastav »pozvao Cornicka da ode«. Ellis dodaje da je sastav istodobno Cornicku pružio punu podršku i poticao ga da osnuje vlastiti novi sastav. Što je i učinio, pa su nastali Wild Turkey, koje je mnogo desetljeća kasnije oživio za nastup na jednoj od Jethro Tull konvencija. Cornick je preminuo u kolovozu 2014. Sasvim je moguće da je, kad je puklo, Anderson Cornicka zapravo ispalio iz sastava. Anderson kaže da su se Jethro Tull s Cornickom počeli razilaziti tijekom američke turneje. Glenn se naime pretvarao u sve veću »tulumarsku zvijer«, što nije išlo uz ostala tri člana, koja su išla spavati s kokošima i radije čitala knjige svatko u svojoj hotelskoj sobi nakon koncerata.
Dakle … Benefit je u usporedbi s prethodnicima znatno raznolikiji album. Neke su skladbe zamišljene posebno ambiciozno, kao što najavljuje uvodna, povremeno shizofrena »With You there to Help Me«, koju obilježava kontrast između nježnosti magličastog zvuka flaute i većeg doza decibela u druženju Barreova fraziranja s Andersonovom flautom. Gorljivost Barreova fraziranja i Andersonove nesputane flautističke »zaletljivosti« u kombinaciji s trenucima sofisticiranosti doseže vrhunac u »For Michael Collins, Jeffrey And Me«, što samo naglašava stilsku tranziciju albuma prema progresivnom rocku.
Aranžmani su postajali složeniji, što ne kriju »Nothing to Say«, »A Time for Everything« i »To Cry You A Song«, a album pritom spretno uravnotežuju točke u kojima prednjače strukture folk glazbe, kao što je istaknuto u »Inside« ili mističnoj »Alive and Well and Living In«.
Treba istaknuti i tadašnji manjak samopouzdanja izdavačke kuće Island Records. Nije naime znala hoće li se “Benefit” uopće komercijalno ‘primiti’, a ako hoće, kako će to ići. Tržište joj je bilo velika zagonetka. Tako je pipala tržište na različite načine, što je bilo u sukobu s umjetničkim stavom Iana Andersona i družine, zbog čega Andersona i danas hvata glavobolja. Skladba Teacher, koja je u Velikoj Britaniji izašla samo kao b-strana singla “Witch’s Promise”, nije uvrštena na europsku verziju albuma, a Andersona glava boli ponajviše zato što je izdavačka kuća željela skladbu s dvije gitare i bez ikakvog aranžmana za flautu. “Teacher” se pak nalazila na verziji albuma koja je izašla na američkom tržištu. Europska verzija albuma »Benefit« umjesto nje je sadržavala »Alive and Well and Living«, kojom američka nije raspolagala. Te su dvije skladbe stilski vrlo udaljene, što je dokaz da izdavačka kuća nije znala što će publika zgrabiti. Anderson u vezi s tim i danas odmahuje glavom jer mu rockerski tvrđi Teacher nikad nije bio ni malo drag. U toj je točki Andersonova već gotovo poslovična tvrdoglavost i ustrajnost pokazala zube izdavačkoj kući, pa su već s idućim albumom Jethro Tull postali zvijezda koja je zasjala takvim intenzitetom da je nitko na planetu više nije mogao previdjeti.
Cornicka je nakon američke turneje zamijenio basist Jeffrey Hammond – Hammond, a sastav je još u vrijeme snimanja albuma »Benefit« uspostavio i most suradnje s Davidom Palmerom te tako krenuo u najplodnije razdoblje svojeg stvaralaštva. Iako je izvrsni »Benefit« ostao zaglavljen između dva uspješnija albuma Jethro Tull i tako u opsežnom diskografskom opusu sastava ostao nepravedno previđen, upravo taj album donosi onaj ključni ključ koji je sastavu otvorio vrata da već iduće godine snimi vrlo velik, ako ne i najvažniji album svoje karijere. Album koji mora spadati u obveznu zbirku umjetničkih relikvija svakog kućanstva koje išta drži do sebe i do rock’n’rolla. O tome pak više nekom drugom prilikom.
Tko god od vas želi saznati još više o albumu “Benefit”, može (uvijek) pročitati temeljitu i proširenu recenziju autora Petera Podbrežnika, koja je na našim stranicama prvi put objavljena davne 17. 6. 2006.!
Autor: Aleš Podbrežnik
