Trajanje albuma: 45:16
Produkcija: James William Guercio
Datum izdanja: 1972
Izdavač: Columbia Records
»Chicago V« bio je prvi album u povijesti američkih jazzrock fusion prvaka Chicago koji nije izašao kao dvostruki LP, nego je za razliku od prijašnjih ostvarenja, koja su sadržavala epske suite, donio nešto kompaktnije skladbe, što je osjetno skratilo opseg novog studijskog projekta. Jedna od posebnosti ovog albuma je da je većinu skladbi napisao pjevač i klavijaturist Robert Lamm, dok pjevač i basist Peter Cetera nije doprinio nijednom autorskom ostvarenju, što se do njegova odlaska sredinom osamdesetih dogodilo zadnji put u povijesti Chicaga. Ipak, Cetera se u pjevačkoj i basističkoj ulozi istaknuo na lijepom broju pjesama, dok je završnu, akustično intoniranu stvar naslovljenu »Alma Mater« otpjevao gitarist Terry Kath. »Chicago V« bio je ogroman komercijalni uspjeh jer su se njime, ponajprije zahvaljujući skladbi »Saturday Park«, prvi put probili na vrhove tadašnjih ljestvica.
Chicago su tim ostvarenjem postali komercijalno još privlačniji, što se čuje već na uvodnom funky jazzrockeru »A Hit By Varese«, posvećenom kultnom francuskom avangardnom skladatelju Edgaru Vareseu. Osim instrumentalnog zapleta na relaciji puhačke sekcije u srednjem dijelu, ipak nije riječ ni o kakvom avangardnom podvigu. Svejedno, to je jedan od boljih trenutaka albuma »Chicago V«, koji će se i danas svidjeti i onima koji štuju rano, eksperimentalnije razdoblje i onima koji se kunu u kasniju, radijski posve prijateljsku AOR fazu. »All Is Well« je više nego očit dokaz da su Chicago tada, 1972., morali čuti neki uradak Yesa, jer ‘anđeoske’ vokalne harmonije u refrenu nevjerojatno podsjećaju na tu legendarnu englesku progrock skupinu.
Na »Now That You’ve Gone« ponovno se čuju funkovski ritmički utjecaji, što nije iznenađujuće jer je funk upravo tada postao ‘vruća roba’ i među brojnim (jazz) rockerima. Oba dijela skladbe »Dialogue«, koja sadrži oštru društveno kritičnu poruku i kritiku tadašnjih hladnoratovskih prilika, sadrže izvrsne vokalne harmonije i pjevačke ‘dijaloge’ između Lamma i Ceterae, koji su dugo bili glavni pogonski motori ove legendarne skupine. Na »While the City Sleeps« može se čuti da je Cetera pri sviranju basa koristio wah-wah pedalu, dok je Kath poslužio izuzetno sočnom gitarskom solažom. Već spomenuti »Saturday in the Park« bio je iznimno uspješan singl i vjerojatno je najprepoznatljivija skladba s ovog albuma. Dinamični i za uobičajene Chicago prilike iznenađujuće društveno kritični »State of the Union« predstavlja još jedan od vrhunaca albuma »Chicago V«, gdje su ritmički prijelazi, puhačka sekcija, gitarske dionice i vokalni podvizi u idealnoj harmoniji. »Goodbye«, još jedno ostvarenje s Ceterom na glavnom vokalu, predstavlja ukusnu i dramatičnu žanrovsku mješavinu prije melankoličnog zaključka albuma već spomenutom »Alma Mater«.
Chicago su 1972. uz pomoć albuma »Chicago V« bili na vrhu američke jazz rock scene. Bez sumnje je riječ o jednom od njihovih najboljih ostvarenja s taman pravom mjerom bogatih puhačkih aranžmana, melodičnih gitarskih dionica, dinamičnih ritmičkih preskoka i moćnih vokalnih harmonija. Chicago su kroz sedamdesete, a i kasnije, slijedili različite glazbene trendove, a u toj ih je fazi očito oduševljavao funk, što nije trajalo dugo jer je već »Chicago VI« opet bila neka posve druga priča.
Ocjena: 9/10
